Većina motociklista učlanjuje se u motociklističke klubove zato što takvo članstvo osigurava određenu reputaciju u današnjem društvu. Bila ta reputacija dobra ili loša, ona se prenosi i na svoje članove, koji ju ponosno ističu.

No klubovi ne nude samo reputacije, nego osjećaj pripadništva, pa čak i duhovnih vrijednosti. Jedna od najpoznatijih motivacija udruživanja motociklista jest – vjerovali ili ne – religiozna pripadnost, pa tako postoje mnogi klubovi kršćanskih motociklista, a također i poneki hebrejski. Jedan od fenomena motociklizma su i motociklistički ministranti, koji nisu toliko klubovi koliko prave pravcate motociklističke crkve koje se voze skupa prije i nakon zajedničkog obavljanja vjerskih rituala.

Aktivnosti klubova

Mnogi motociklistički klubovi zasnovani su kao bratske udruge, pa čak i kao “grupe podrške” za pojedince koji se nose s životnim poteškoćama, kao što su droga ili alkohol, te su im od velike pomoći prilikom odvikavanja.

Takvi klubovi posve su suprotni, pak, od klubova čije članove zanima samo dobra zabava, partijanje i cjelonoćno opijanje.

Srednjovječni motociklisti u životnoj krizi mogu pronaći u članstvu kluba izlaz iz monotonije svog života. Organizirana klupska putovanja su uvijek avantura, pa i kad su upute za vožnju uvijek dostupne uz pomoć mobitelskih aplikacija, a u pauzama za odmor moguće se relaksirati i s aplikacijama gaming club igara za zabavu i slobodno vrijeme.

Striktna disciplina nešto je što se, pak, može naći u motociklističkim klubovima zasnovanim na vojnim idealima, za aktivne vojnike i pomorce, ali i za vojne veterane. Takvi su klubovi često uključeni u aktivnosti s ciljem sakupljanja sredstava za dobrotvorne svrhe.

Određeni motociklistički klubovi funkcioniraju kao poslovna udruženja te u svom vlasništvu imaju barove, restorane i trgovine. Neki se bave trgovanjem oružjem, drogama i prostitucijom.

Veći klubovi oslanjaju se na hijerarhijsku strukturu kako bi održali svoje postojanje, što daje osjećaj smisla i pripadnosti njihovim članovima, koji žele pridonijeti i većim društvenim ciljevima zauzimajući svoje mjesto unutar klupske strukture. Osjećaj pripadnosti klupskoj “obitelji” daje članovima kluba sigurnost da će ih njihova zajednica podržati bez obzira na sve.